EHINACEA- Echinacea purpurea (narodni nazivi: ružičasta pupavica, crvena rubekija)

Biljka sjevernoameričkog kontinenta za koju su arheološka iskopavanja donijela dokaze da se koristila unazad 500 godina kao sredstvo kojim su se Indijanci borili protiv infekcija, podizali svoj imunosni sistem i liječili infekcije i rane na koži kao i ubode insekata.  Ime joj polazi od grčke riječi za ježa (echinos) - baš zato što njena sjemena glavica nalikuje na ježića. Iz tog razloga danas se sjeme echinacee koristi u SU JOK terapiji, odnosno kod mikro-akupunkture jagodica prstiju, dlanova i stopala koja uključuje raznovrsne metode stimulacije, među kojima je i stimulacija sjemenom. Također, brojna klinička ispitivanja dokazala su da ehinacea djeluje stimulirajuće na imunosni sustav, ublažava bol, smanjuje upalu i ima antivrusno i antioksidativno djelovanje.

Izgled biljke: Ehinacea je višegodišnja zeljasta biljka.

Uslovi i načini gajenja: Ehinacea traži puno svjetlosti, toplote i vlage. U fazi rozete podnosi niske temperature. Za gajenje zahtjeva srednje laka, plodna zemljišta sa dovoljno vlage, da bi prinos herbe bio zadovoljavajući. Slabo podnosi sušu, pa se mora navodnjavati. Gaji se obavezno u plodoredu, na parceli 1-3 godine, a vraća se na isto mjesto nakon 3 godine.

Obrada zemljišta:Ore se u jesen, na 30-40 cm i odmah obavlja predsjetvena priprema za jesenju sjetvu ili sadnju. Za proljetnu sjetvu ili sadnju predsjetvena priprema je u proljeće.

Đubrenje: Prije duboke obrade dodaje se stajnjak i to 30-40 t/ha, a mineralna đubriva 120-150 kg/ha N (pola pod predsjetvenu pripremu, a pola poslije prvog otkosa). Od ostalih đubriva dodaje se 80-100 kg/ha P₂O₅ i 120 kg/ha K₂O.

Razmnožavanje: Razmnožava se direktnom sjetvom, proizvodnjom rasada ili diobom bokora.

Direktna sjetva: Obavlja se u periodu od maja do juna. Sjetva se obavlja širokoredo na 60-70 x 25-30 cm. Dubina sjetve je 1-2 cm. Poslije nicanja (u fazi 3-5 listova) se prorijeđuje na potreban razmak između biljaka.

Gajenje iz rasada: Sije se u tople ili hladne leje polovinom aprila ili u maju i njeguje do jeseni, kada se rasađuje na stalno mesto na isti razmak kao kod direktne sjetve. Za 1ha potrebno je 47.000-66.000 biljaka, što se postiže sa 2,5 kg/ha sjemena za proizvodnju rasada i do 8 kg/ha za direktnu setvu.

Njega usjeva: Sastoji se iz kultiviranja, okopavanja sa plevljenjem, prihranjivanja i po potrebi navodnjavanja. Kultivira se više puta, zavisno od vremenskih uslova, a veoma je važno prve godine gajenja.

Zaštita: Štiti se samo kod većih napada bolesti i štetočina. Povremeno se pojavljuje lisna rđa i pepelnica u vlažnim godinama, ali nisu primjećene veće štete od bolesti.

Berba: Herba se kosi kada su biljke u punom cvatu. U prvoj godini u augustu, a u drugoj godini u julu. Poslije toga se kultivira, prihranjuje azotom i zaliva. Herba se odnosi na cjeđenje soka ili se suši na 40-50^oC u sušarama, a može i prirodnim sušenjem. Korijen se vadi u jesen druge ili treće godine, opere se i nosi na sušenje (do 50^oC). Žetva sjemena obavlja se kada većina cvasti dobije tamno mrku boju, a može i sukcesivna žetva, ručno na manjim površinama. Prinosi su najveći u drugoj godini i to 2-3 t/ha herbe i isto toliko korijena u jesen.