LAVANDA - Lavadula vera (narodni nazivi: lavander, lafendel, lavadula, despik, mirisni despik)

Već više od 2000 godina lavanda ukrašava mnoge vrtove svijeta. Od rimskih vremena do danas lavanda je donijela razna bogatstva; od cvijeta i parfema do poznatih ljekovitih svojstava i aromaterapije. Suhi cvjetovi mogu se staviti u platnenu vrećicu koja se zašije i zatim staviti pod jastuk kako bi san bio miran. Miris lavande je jednako učinkovit kao tableta za spavanje i umiruje središnji živčani sustav. Stoga je vrlo korisno, blago sredstvo protiv nemira i anksioznosti. Zbog ovih svojstva lavandino ulje, ako i sušeni cvijet imaju savršen aromaterapijsko dejstvo. Čaj od lavande je velika pomoć za probavu, a masaža uljem lavande smanjuje grčeve u trbuhu. Lavanda je dobra i u borbi protiv infekcija, te za upale uha, a ima i analgetska svojstva.

Izgled biljke: Višegodišnji zimzeleni polužbun, živi 20-30 godina. Plantaže lavande se koriste 12-15 godina.

Uslovi i načini gajenja: Lavanda je tipična kserofitna biljka, što znači da dobro podnosi sušu. Uspjeva u toplim i sunčanim predjelima i zahtjeva puno svjetlosti. U nedostatku svjetlosti drastično smanjuje cvjetanje i količinu ulja. U periodu do početka cvjetanja zahtjeva nešto više vlage za razvoj, a kasnije podnosi jake i dugotrajne suše. Kao i većina višegodišnjih biljaka vegetacija kreće krajem marta, kada temperature porastu iznad 15-20^oC. Tada je osetljiva na mrazeve i dešava se da mlade biljke i novije grančice izmrznu već na -5^oC. U toku zime, u periodu mirovanja, nadzemni djelovi izdržavaju mrazeve do -15^oC (često i -20oC).

Obrada zemljišta: Predsjetvena priprema se obavlja, u zavisnosti od načina razmnožavanja i vremena sjetve (sadnje), ili u jesen ili u proljeće. Na velikim nagibima, gde je nemoguće mašinska obrada, u jesen se kopaju jame, napune se smećom stajnjaka i zemlje i ostave do momenta sadnje. U zasadima lavande se svake 3-4 godine obavlja duboka obrada.

Đubrenje: Prilikom zasnivanja zasada u zemljište se unosi 35-50 t/ha stajnjaka prie osnovne obrade i istovremeno 70-80 kg/ha P₂O₅ i 100-120 kg/ha K₂O. Poslje sjetve ili sadnje unosi se 70-80 kg/ha N, koji pospješuje bolji razvoj i bokorenje lavande. U ostalim godinama gajenja dodaje se (zavisno od plodnosti) 60-100 kg/ha N, 50-60 kg/ha P₂O₅ i 80-120 kg/ha K₂O i to fosfor, kalijum i 1/3 azota prije jesenje obrade a ostatak azota kao prihrana. Dobro se pokazalo i folijarno prihranjivanje, ali prije cvjetanja, jer u suprotnom biljke su podložne izmrzavanju i propadanju tokom zime. U godinama intenzivne proizvodnje poželjno je i đubrenje stajnjakom svakih 4-5 godina, prije duboke obrade da bi se održala plodnost zemljišta.

Sadnja: Na stalno mjesto sadi se samo dobro ožiljen rasad, što podrazumjeva razvijen korjenov sistem, dosta bočnih grana i visinu 15-20 cm. Rasađuje se po vlažnom vremenu, uglavnom ručno, na razmake 80 x 80, 100 x 80 ili 100 x 100 cm, u zavisnosti od kvaliteta zemljišta. Ovakva sadnja se primjenjuje na terenima gde je nemoguća mašinska njega. Na ravnim terenima je moguća sadnja u pantljike (trake u vidu žive ograde), gdje se sve operacije mehanizuju, pa čak i žetva velikim kosilicama. U tom slučaju sadnja se obavlja na 100 x 30-50 cm. Razvojem žbunova krošnje biljaka u redu se sastavljaju i redovi izgledaju kao živa ograda. Ovim načinom dobija se više biljaka po jedinici površine, a samim tim raste i prinos. Ako se ovaj način primjenjuje na nagnutim terenima redove treba formirati tako da se pružaju paralelno sa izohipsama.

Njega: U prvoj godini gajenja krajem maja ili početkom juna mlade biljke se pokose na visinu 8-10 cm,što utiče na bolje bokorenje. U drugoj godini ova operacija se ponavlja, ali na visinu 15-18 cm. Kasnije se žetvom cvjetova formira i bokor željenog oblika. Prazna mjesta u redovima popunjavaju se sadnicama u jesen prve godine. Okopavanje i pljevljenje se primjenjuje u zasadima sa manjim razmakom između redova, na nagnutim terenima i kod proizvodnje rasada.

Specijalne mjere njege: Specifične su za zasade lavande, a primjenjuju se svake ili svakih 4-5 godina. Skraćivanje izdanaka radi boljeg bokorenja se obavlja skoro svake godine u proljeće. U jesen se odstranjuju osušeni i odrvenjeli izbojci, kao i naknadno iscvjetale ili precvjetale cvasti bez ekonomske važnosti. Rano u proljeće zasad se pokosi na visinu 10-15 cm, čime se omogućava izbijanje novih mladih izdanaka.

Zaštita:Lavanda spada u red biljaka otpornih na bolesti. Ako se i pojave neka oboljenja to, se dešava u vlažnim godinama ili ako je zasad podignut na vlažnom terenu. Lišće i korijen napada gljivica Septoria lavandulae, koja izaziva truljenje korijena. Od štetočina lavandu napadaju stjenice, cvrčci (cikade) i vaši, a manju štetu nanose gusjenice moljca i larve mušica. Protiv ovihštetočina ne primjenjuje se hemijska zaštita, osim u slučaju jačih napada.

Žetva: Optimalni period za žetvu je kada su biljke u punom cvatu i traje 7-8 dana. U našim uslovima to je druga polovina juna i prva polovina jula za pravu lavandu, odnosno druga polovina jula do početka augusta za hibridnu lavandu. Poslije žetve cvasti se nose na sušenje. Prirodno sušenje obavlja se u tankom sloju ili vezivanjem buketića koji se okače cvastima nadole, na zatamnjenom i prozračnom mjestu da cvijet ne izgubi boju. Vještačko sušenje je u sušarama, na 40-45^oC. Prinos zavisi od starosti zasada i uslova gajenja. Prinos svježih cvasti je 1400-1500 kg/ha, a ako se vrši destilacija može se dobiti 12-32 kg/ha etaričnog ulja. Ako se lavanda gaji za dobijanje osušene sirovine, poslije sušenja se cvijetovi skidaju sa cvasti. Od 8-10 kg svježih cvasti dobija se 1 kg suvih.